Cilj obračuna nerealizovanih kursnih razlika je iskazivanje deviznih obaveza i potraživanja u referentnoj valuti (dinarima) po kursu na dan obračuna.
Razlikuju se privremeni i godišnji obračun.
Svrha je usaglašavanje radi izveštavanja. Na kraju obračunskog perioda (uglavnom mesečno, ređe kvartalno) vrši se kursiranje otvorenih obaveza i potraživanja, a zatim se efekti privremenog obračuna storniraju sa prvim sledećim danom.
Vrši se na poslednji dan poslovne godine. Efekti godišnjeg obračuna ostaju evidentirani i uključuju se u finansijske izveštaje, a odgovarajuća stanja prenose se u početno stanje naredne poslovne godine.
Za obračun se koriste podaci iz Glavne knjige. Princip obračuna je sledeći:
Kontrola pre obračuna: uporediti originalno zaduženje (kurs računa × ostatak u valuti) i računovodstveno stanje. Odstupanje veće od nekoliko para može biti indikator greške u obračunu realizovanih kursnih razlika.
Obračun nerealizovanih kursnih razlika ne može se pravilno sprovesti ako prethodno nisu obračunate realizovane kursne razlike.
Obračun se vrši za konta kupaca, dobavljača, primljenih i datih avansa. Domaći računi obuhvataju se samo ako sadrže valutnu klauzulu.
Balans obezbeđuje izveštaj Obračun nerealizovanih kursnih razlika koji služi za utvrđivanje iznosa kursnih razlika i kao podloga za ručno formiranje naloga za knjiženje. Pokretanje izveštaja ne knjiži obračunate razlike automatski.
Na osnovu obračunatih iznosa u izveštaju korisnik proverava iznose razlika, utvrđuje odgovarajuća konta i ručno sastavlja nalog za knjiženje. Pri tome je potrebno proveriti datum obračuna, primenjeni kurs i postojeće knjigovodstveno stanje.
Važno: izveštaj je pomoćno sredstvo za obračun; sam po sebi ne predstavlja proknjižen nalog.
Za privremeni obračun potrebno je sprovesti i storniranje odgovarajućeg naloga, dok se efekti godišnjeg obračuna ne storniraju na isti način.